Nuklearna medicina je područje medicine u kojem se dijagnosticiraju različite bolesti i liječe se upotrebom radioaktivnih materijala. Ipak, ljudi su skloni da se malo plaše  zbog uplitanja riječi “nuklearno” i “zračenje”. U stvarnosti, razvoj ovog područja ima važnost za ranu dijagnozu mnogih bolesti. Testovi koji se primjenjuju na području nuklearne medicine razlikuju se od radioloških ispitivanja u tome što uključuju upotrebu radioaktivnih tvari i pridonose funkcioniranju tkiva i organa te pružaju anatomske slike.

Specijalista za nuklearnu medicinu, obavlja specijalistički pregled i uz laboratorijsko određivanje hormona štitne žlijezde i dodatnih pretraga, postavlja dijagnozu i terapiju za liječenje bolesti štitnjače. Pretrage koje se obavljaju uz specijalistički pregled su ultrazvuk štitne žlijezde i limfnih čvorova.
U principu, od svih vrsta hipotireoze, najčešća je primarna hipotireoza (spontana tireoidna atrofija), koja se karakteriše smanjenjem veličine štitnjače, kao i hipotireoza sa strumom, Hashimotov tireoiditis.

I jedna i druga bolest su izazvane autoantitijelima na strukture štitnjače. Spontana tireoidna atrofija sem atrofije (odumiranja) tireoidnog parenhima nema drugih promjena, dok kod Hashimoto tireoiditisa iščezle tireoidne ćelije se zamjenjuju limfnim i vezivnim tkivom, pa se takvo tkivo pipa (tvrdo je) i vidi (uvećanje guše, struma). Zato se u nekim zemljama ova bolest zove Struma limfomatoza. Hipotireoza je načelno progresivna bolest, pogoršava se vremenom.

Laboratorijski znaci koji potvrduju pojavu hipotireoze su: sniženje tiroksina (ukupnog ili slobodnog), porast TSH (snižen tiroksin ne suprimira dovoljno tireotropni hormon hipofize), i porast koncentracije autoantitijela na tkiva štitnjače. Ova autoantitijela su najčešće usmjerena na enzim tireoidnu peroksidazu (TPO), koji se nalazi u ćelijama štitne žlijezde, kao i na tireoglobulin, kompleksni globulin koji sadrži tireoidne hormone.

Ako se hipotireoza primijeti u vrlo ranoj fazi, kada su promijene minimalne, tada je samo lako povišen TSH, lako povišena TPO antitijela, i normalan ili lako snižen tiroksin (T4). U ovoj fazi praktično nema simptoma hipotireoze – subklinička faza. Nekada su znaci i simptomi diskretni, na primjer povišen holesterol.
Hormonska analiza rada štitne žlijezde je se serija testova koji se obavljaju iz uzorka krvi a koriste se za mjerenje funkcije rada štitne žlijezde.

Bolesti i poremećaji rada štitnjače su vrlo čest zdravstveni problem suvremena čovjeka. Štitnjača je neparna endokrina žlijezda koja se nalazi na vratu sprijeda, ispod grkljana.

Štitnjača se sastoji od dva režnja koji leže s obije strane dušnika te su na sredini povezani tankim mostićem (istmusom).

Temeljna fiziološka uloga štitnjače ogleda se u proizvodnji i lučenju biološki aktivnih tvari, hormona, (trijodtironina – T3 i tetrajodtironina – T4), koji putem krvi odlaze po cijelom tijelu i reguliraju temeljni metabolizam tj. rad cijelog organizma.

Hormoni štitnjače djeluju na rast, razvoj i metabolizam svih tkiva u organizmu. Između ostalog učinak hormona štitnjače ogleda se u povećanju potrošnje kisika, povećanoj produkciji topline, pojačanom metabolizmu ugljikohidrata, masti i proteina.

Stvaranje hormona štitnjače uvjetovano je između ostalog i nakupljanjem joda u štitnjači. Dnevni unos joda ovisno o zemljopisnom ali i individualnom faktoru najčešće se kreće između 100 i 500 mikrograma.

Nedostatak joda u hrani u prošlosti je često dovodio do kompenzatornog povećanja štitnjače tj. razvoja strume (guše). Jodiranje kuhinjske soli jedan je od najprihvaćenijih načina rješavanja ovog problema i on se kod nas već desetljećima uspješno sprovodi.
Bolesti štitne žlijezde se u najvećem broju slučajeva dijagnosticiraju ultrazvukom štitne žlijezede koji omogućava dobijanje informacija o veličini, poziciji, obliku i strukturi štitnjače.

Ovim pregledom se otkrivaju i vrlo male promjene u štitnoj žlijezdi, a najčešće su u pitanju ciste, čvorići, upale i tumori.

Pregled je posebno značajan zbog toga što može otkriti karcinom u ranoj fazi i značajno povećati šanse za uspješno liječenje.

Prethodna priprema za pregled nije potrebna, a sama pretraga ne traje duže od 20 minuta.