INDIKACIJE I KONTRAINDIKACIJE
Indikacije za primjenu DTK:
- Diskus hernia,
- bulging diskusa,
- degeneracija diskusa,
- polidiskopatija,
- bol nakon operacije diskusa,
- povreda kičme,
- spondiloza i spondilartroza,
- facet sindom,
- lumbalni i cervikalni hronični bolni sindrom,
- glavobolja ,
- vrtoglavica,
- iskrivljena kičma kod djece
- sportske povrede
DTK je kontraindikovana u sledećim slučajevima:
- Strukturne bolesti kao što su tumor ili infekcija
- Bilo kojim stanjima za koje je kretanje kontraindikovano
- Pacijenata sa akutnim iščašenjima, ušinućima i zapaljenjima bi mogla biti pogoršana terapijom vučom
- Pacijenata sa labilnim zglobovima kičme
- Trudoće
- Osteoporoze
- Hiatus hernije
- Klaustofobije
Svaka dekompresija je kao hrana za gladni disk. Kompjuterizovana spinalna dekompresija je efikasnija od ranijih oblika trakcije, jer računar prati količinu mišićnog otpora 150 puta svake sekunde, i prilagođava količinu trakcije kako bi se smanjili nelagodnost i mišićni otpor.
ŠTA JE POTREBNO PRIJE DEKOMPRESIJE?
Fizikalni i neurološki pregled koji se obavlja u ordinaciji OSTEMEDIC i koji obavlja specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije.
KAKO IZGLEDAJU TERAPIJE I KOLIKO IH JE POTREBNO?
Tokom dekompresivne terapije pacijent leži udobno na specijalnom stolu. Za terapiju lumbalne kicme kajiševi su postavljeni oko struka i rebara za stabilizaciju pacijenta. Spinalna dekompresivna terapija za lumbalni dio kičme generalno traje 10-30 minuta po terapiji. Dekompresivna snaga zavisi od starosti pacijenta, vrste stanja i od toga koliko je stanje akutno.
Za mlađe i više akutne pacijente se koristi dekompresija sa manje snage. Dekompresivna snaga za lumbalni dio kičme je generalno izmedju 20 i 30 kg.
Spinalna dekompresivna terapija za cervikalni dio kicme obično traje oko 15 minuta. Snaga trakcije korištena za cervikalni dio kicme obično je između 10 i 20 kg.
Više sprovedenih istraživanja je pokazalo da klinički rezultati sa dekompresivnom terapijom, zahtijevaju minimum od 10 – 20 terapija koje se obavljaju u kontinuitetu. Komplikovaniji i teži slučajevi zahtijevaju oko 20 – 40 terapija.
ISTRAŽIVANJA
Časopis “Journal of Neurological Research” iz aprila 1998: U dvadeset medicinskih centara, oko 778 pacijenata sa diskus hernijom je bilo u prosjeku na oko 20 dekompresivnih terapija sa ciljem smanjenja bola na 1 od 10 ili 0 od 10.
Ove studije su pokazale ukupno 71% uspješnosti.
- 53% uspjeha sa ekstruduranim diskom, kod najtežih slucajeva diskus hernija
- 73% uspjeha sa jednim hernijisanim diskom
- 72% uspjeha sa više hernijisanih diskova
- 68% za faset sindrom
- 68 % uspjeha za ljude kod kojih operacija nije uspjela
Časopis “Journal of Neurosurgery” iz 1994: “Dekompresija smanjuje pritisak unutar lumbalnih diskova do negativnog 100mm Hg za razliku od pozitivnog 100mm Hg stojeći, ili pozitivni 140mm Hg sjedeći. Negativni pritisak dovodi disku tečnost i hranljive materije.
DTK ima brojne kliničke studije koje dokazuju da DTK zaista postiže dekompresiju uzrokujući pojavu i zadržavanje negativnog pritiska unutar diska. Jedna takva studija je pokazala da od 219 pacijenata koji su završili dekompresiju kičme, njih 86 % je primjetilo nestanak simptoma, dok je 84 % pacijenata ostalo naredna 3 mj. bez bolova, dok je 92 % pokazalo različit stepen fizičkog napretka.
Mnoge kliničke studije pokazuju učinkovitost dekompresijske terapije od 75-86% uspješnosti u popuštanju boli i simptoma.