POLINEUROPATIJE su bolesti koje su rezultat oštećenja perifernih živaca. Javljaju se manje-više simetrično i to pretežno na donjim ekstremitetima, a rjeđe na gornjim udovima. Postoji čitav niz stečenih polineuropatija kod kojih poznajemo uzrok nastanka kao što su npr. Neuropatije kod šećerne bolesti, kolagenoza. Također postoji niz nasljednih polineuropatija kod kojih je poznat uzrok nastanka, a drugu grupu čine one nepoznatog uzorka.

Među njima je najpoznatija nasljedna motorno senzorna neuropatija Morbus Charcot Marie Toth.

KLINIČKA SLIKA POLINEUROPATIJE OBUHVATA osjećaj trnjenja, odrvenjelost, žarenja, utrnutost, stezanja u distalnim dijelovima udova, posebice stopalima i šakama, slabiju snagu mišića i bolne grčeve u potkoljenicama. Izražen je i umjereni gubitak mišićne mase na potkoljenicama i stopalima. Tegobe se, u pravilu, sporo razvijaju. Motorički simptomi kroničnih polineuropatija se na početku jedva uočavaju; kasnije počinju problemi i poteškoće sa hodanjem. Na početku se razvija mišićna slabost pretežno ekstenzora stopala i prstiju uz gubitak mišićne mase potkoljenica pa noge izgledaju „poput rodinih“. Kasnije se razvijaju sekundarne promjene kao deformacija stopala, tipa cavus (izbočena stopala) i umjereno ograničenje pokretljivosti u gležnjevima-kontrakture.

Fizioterapija obuhvaća, na prvom mjestu medicinsku gimnastiku, a dosta se obilno koristi i elektroterapija i terapija elektromagnetskim poljem – magnetoterapija.

Fizioterapija obuhvaća, na prvom mjestu medicinsku gimnastiku, a dosta se obilno koristi i elektroterapija i terapija elektromagnetskim poljem – magnetoterapija.

Medicinska gimnastika obuhvaća pasivne vježbe, aktivno potpomognute vježbe te aktivne vježbe bez otpora ili s otporom. Poseban oblik kineziterapije jest EMG biofeedback terapija, gdje se provode ciljane vježbe a mišićna aktivnost se prati preko različitih signala (npr. Elektromiografskih, zvučnih, grafičkih…). Zbog sklonosti nastanka kontraktura, vrlo važni segment kineziterapije predstavljaju vježbe za prevenciju ili ublažavanje kontraktura s naglaskom na vježbe istezanja.

Usporedbom kineziterapijskih programa bolesnika s distrofijom s onim osobama s neuropatijama odnosno bolestima perifernih živaca, uočava se velika sličnost u vrsti vježba, a značajno se razlikuju intenzitet i način provođenja vježbi. U grupi polineuropatija manje je izražena opasnost od potencijalnog oštećenja mišića nego u distrofiji pa je moguće u vježbama za snaženje mišića slobodnije provoditi vježbe s opterećenjem te repetitivne vježbe za izdržljivost. Ostali program vježba za prevenciju kontraktura tj. vježbe istezanja vrlo je sličan. Zbog bolnih grčeva i osjetnih problema u nogama, kod bolesnika sa polineuropatijama se primjenjuju i ostale procedure fizioterapije za za ublažavanje bolova i poboljšanje cirkulacije kao što su elektroterapija, magnetoterapija.

Za tretman kontraktura korisna je primjena termoterapije; primjena umjerene topline npr. parafinskim oblozima ili masaže ledom, prije početka vježbanja.